Prekogranični porez na CO2 će se u potpunosti naplaćivati tek 2034. godine
Vijeće Europe i Europski parlament su postigli dogovor da se broj besplatnih dozvola za ispuštanje ugljen-dioksida za industrijske potrošače postepeno smanjuje do potpunog ukidanja na kraju 2033. godine. Za to vrijeme će se istim tempom uvoditi CBAM, prekogranični porez na ugljenik za uvoznike, da ne bi bilo protekcionizma. Europski parlament je saopštio da su njegovi pregovarači postigli sporazum o stvaranju ambicioznijeg Sistema Europske unije za trgovanje emisijama (EU ETS). Naime, došlo je do proboja u pregovorima sa državama članicama Europske unije, koje predstavlja Vijeće Europe, tako da ovaj 27-člani blok država uskoro treba da donese i zvaničnu odluku o proširenju pomenutog klimatskog mehanizma na „skoro sve sektore privrede“ uključujući segmente kao što je brodski prevoz.
Cilj za smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte do 2030. u okviru EU ETS-a povećan je sa 43 odsto na čak 62 procenata sa nivoa izmjerenog 1990. godine. Za drumski saobraćaj, zgradarstvo i goriva za grijanje bi najkasnije 2027. trebalo da se uspostavi odvojeni sistem za trgovanje emisijama, a u njemu će do 2030. cijene biti ograničene na najviše 45 eura po toni ekvivalenta ugljen-dioksida. Ipak, ukoliko cijene energenata budu izuzetno visoke, pokretanje dodatnog ETS-a može da se odloži na 2028. godinu. Dalje, predviđeno je osnivanje Socijalnog klimatskog fonda od 86,7 milijardi eura da se ublaži finansijski udarac ovih promjena na ranjiva domaćinstva.
Parlamentarci i zemlje članice spremaju olakšice i za onaj dio teške industrije koji trenutno dio certifikata za emisije ugljen-dioksida dobija besplatno. Takva pomoć će biti smanjivana dok na kraju 2033. ne bude potpuno ukinuta. Inače, Europski parlament je u junu izglasao prijedlog da besplatne dozvole prestanu da se izdaju dvije godine prije toga. Postepeno ukidanje besplatnih dozvola za emisije trajaće dvije godine duže nego što je Europski parlament prvobitno predložio, a pritom će se uvođenje CBAM-a odvijati istovremeno i istim tempom.
Predviđeno je da Prekogranični mehanizam za prilagođavanje ugljenika (CBAM), zapravo porez ili carina na uvozne sirovine, neke industrijske proizvode i električnu energiju, bude u potpunosti uveden 2034. godine. EU je prošle nedjelje odlučila da taj sistem pokrene sljedećeg oktobra, ali uz prelazni period. Dok je takav režim na snazi, trgovinski partneri iz zemalja kao što su one na Zapadnom Balkanu i Turska samo će obračunavati emisije i izvještavati o njima, bez plaćanja. U sporazumu stoji da će EU naplatu uvoznicima u okviru CBAM-a uvesti 2026. tako što će se tarife postepeno povećavati do propisanog nivoa sve do kraja 2033, i to istom brzinom kojom će smanjivati broj besplatnih dozvola u okviru ETS-a.
Po prvobitnom prijedlogu Europskog parlamenta, prekogranični porez na CO2 je trebalo da bude u potpunosti na snazi već 2030., a besplatni certifikati za emisije ugljenika bi bili sasvim eliminisani tek dvije godine poslije toga. Takvo rješenje bi moglo veoma da naškodi stranim kompanijama koje se oslanjaju na izvoz u EU. Ova dva mehanizma su sada harmonizirana da bi bili ispoštovani propisi Svjetske trgovinske organizacije o konkurenciji, ističu u Vijeću Europe.
S druge strane, industrija će se okoristiti od povećanja bespovratnih sredstava odlučenom na nivou EU, a usmjeravaju se kroz Inovacioni fond i Modernizacioni fond. Takozvane treće zemlje zapravo mogu u potpunosti da izbjegnu CBAM uvođenjem vlastitih sistema za trgovanje emisijama koji bi bili ekvivalentni ETS-u, pa bi tako zadržale prihod, a on je isključivo namjenjen podsticanju dekarbonizacije. Europska komisija ima zadatak da do kraja 2026. prouči mogućnost uvođenja sektora spaljivanja komunalnog otpada u ETS, a zasad se računa da bi to moglo da se izvede najranije 2028., s tim što bi postojala i varijanta odlaganja do 2030., kako kažu u Europskom parlamentu, odnosno 2031., kako je saopštilo Vijeće Europe. CBAM obuhvata cement, aluminij, đubrivo, električnu energiju, vodonik, gvožđe i čelik i određen broj proizvoda. Njegova glavna svrha je da spriječi takozvano curenje ili propuštanje ugljenika (carbon leakage) – preseljavanje industrijske proizvodnje u zemlje s manje strogim klimatskim propisima.