Ugradnja fotonaponskih solarnih panela je neizostavan dio tranzicije elektroenergetskog sektora baziranog na obnovljivim izvorima energije. U BiH postoje pravila za ovakvu proizvodnju struje u domaćinstvima, ali naš sagovornik smatra da ti uslovi nisu dobri. Elektroprivrede u Bosni i Hercegovini imaju uslove pod kojima je ovo ostvarivo. Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju je ove uslove ocijenio vrlo nepovoljnim. Da je drugačije, smatra da bi građani shvatili da je prihvatljivije proizvoditi struju iz obnovljivih izvora energija nego iz fosilnih goriva, koja zahvaljujući fosilnom lobiju i dalje dominiraju domaćim energetskim sektorom.

Da su uslovi nepovoljni, pokazuje i to da se u Bosni i Hercegovini još uvijek ne subvencionira ugradnja fotonaponskih solarnih panela u domaćinstvima. Važno je znati da ovo nije slučaj u našem susjedstvu. U Hrvatskoj se već nekoliko godina ugradnja subvencionira sa od 40 do 80 posto od ukupnog iznosa ugradnje ili do 75.000 kuna (19.500 KM). U Srbiji je ove godine ugradnja solarnih panela u domaćinstvima subvencionirana sa 50 posto od ukupnog troška ugradnje.

Konceptom “prosumera” (proizvođač/potrošač) električne energije, projektovanje snage fotonaponskih sistema na kućama je bazirano na potrošnji struje tog domaćinstva te sukladno tome i troškovi ugradnje ovise o tome koliko domaćinstvo troši električne energije. Činjenica je da su se u posljednjih nekoliko godina znatno smanjili troškovi kupovine opreme za ugradnju fotonaponskih sistema, tako da je to danas vrlo isplativa investicija.

“Jedna ovakva investicija, uz subvenciju države za instalaciju, a ne energiju, kako je to trenutno kod nas, isplati se za četiri-pet godina. Sljedećih 25-30 godina, koliki je životni vijek fotonaponskih panela, imate maltene besplatnu energiju”, obrazložio je Žiško. Ukazao je i na nedostatke postojećeg načina subvencioniranja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Prema njegovim riječima, zakonom iz 2013. godine omogućeno je “probranim” kompanijama u Federaciji Bosne i Hercegovine da potpišu ugovore kao privilegirani proizvođači energije iz obnovljivih izvora te im je na taj način osigurana isplata enormno visokih garantiranih poticaja za proizvedenu energiju. Sredstva za ove poticaje prikupljaju se preko računa za struju, koje plaćaju krajnji kupci, odnosno građani i privrednici.

Govoreći o energetskom sektoru u Bosni i Hercegovini referirao se na profesora Fakulteta za elektrotehniku u Tuzli i predsjednika Upravnog odbora ReSETa – Centra za održivu energetsku tranziciju Mirzu Kušljugića. Kušljugić je ocijenio da ovaj sistem funkcioniše kao Superhik iz stripa “Alan Ford”: “Uzimaju od siromašnih i daju bogatim”. Evropska unija je za implementaciju “Zelene agende” za Zapadni Balkan osigurala devet milijardi eura, ali pod jasno definisanim uslovima. Ova sredstva su razvojna šansa za zemlje potpisnice Sofijske deklaracije, a kojim se trebaju pokrenuti ekonomske aktivnosti koje nisu vezane za sektor uglja i otvoriti nova zelena radna mjesta. Između ostalog, ovo otvara i mogućnost da se osiguraju poticaji domaćinstvima za ugradnju fotonaponskih solarnih panela. Bosna i Hercegovina je trebala početi tranziciju energetskog sektora prije nekoliko godina. Da se to uradilo, sada bismo imali manje problema u ovom sektoru, kazao je Žiško.

Kada je riječ o Elektroprivredi BiH, podsjetili su da rade na četiri projekta solarnih elektrana. “Od toga su tri na rudničkim kopovima i odlagalištima pepela i šljake – jedna na lokalitetu rudnika Gračanica i dvije na lokalitetu rudnika Kreka te četvrta na na platou Podveležja, Grad Mostar. Ukupna planirana instalirana snaga ovih solarnih elektrana je skoro 180 megavata”, ukazali su. U EP BiH planiraju do 2030. izgraditi osam solarnih elektrana snage 243 megavata s procijenjenom godišnjom proizvodnjom 336 megavata.